Starogradsko polje, poznato i kao Ager; Svjetska baština UNESCO
Ova jedinstvena ravnica ostala je gotovo netaknuta kao što je bila 384. godine prije Krista kada su to područje kolonizirali stari Grci. Krajolik ima drevne kamene zidove, kao i mala kamena skloništa koja svjedoče o drevnom geometrijskom sustavu podjele zemlje, koji je ostao netaknut tijekom 24 stoljeća.
Ravnica je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Njegovu osnovnu arhitekturu prije 24 stoljeća odredili su grčki kolonisti, koji su je podijelili na pravokutne parcele od 1 x 5 stadija (oko 180 x 190 m) omeđene suhozidima, s glavnim stazama koje su je presijecale vodoravno i okomito u pravilnim razmacima. Sustav parcelacije Starogradskog polja predstavlja jedno od remek-djela grčke kulture na Mediteranu.
Procesija „Za križem“; UNESCO nematerijalna kulturna baština
Ova jedinstvena tradicija ima duboku duhovnu vezu sa stanovništvom otoka, koja datira još iz 16. stoljeća. Odvija se kroz noć na Veliki četvrtak, prolazeći kroz Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Svaka od šest grupa kreće od svoje crkve i prati put u smjeru kazaljke na satu, što znači da se grupe nikada ne susreću. Skupinu predvodi jedan križonoša, dok su ostali članovi odjeveni u bijele tunike.
Za mnoge vjernike, a posebno za križonošu koji je godinama čekao tu čast, pravo je iskušenje predvoditi i pratiti procesiju uoči najvećeg kršćanskog blagdana, na putu dugom preko 20 km. Tijekom cijele procesije, osim molitava, mogu se čuti dojmljivi arhaični napjevi u izvedbi slavnih pjevača. Središnja vjerska pjesma je interpretacija srednjovjekovnog pasionskog teksta Gospin plač u obliku dijaloga.
Najdojmljiviji dio procesije odvija se u zoru ispred same crkve, kada križonoša trči zadnjih 50 metara puta i na vrhuncu završava svoj dugi križni put na koljenima.
Hvarska čipka; UNESCO nematerijalna kulturna baština
Čipka koja se veže od niti agave posebna je tradicijska vještina kojom se bave i izrađuju samo časne sestre (koludrice) u benediktinskom samostanu u gradu Hvaru, preko više od 130 godina.
To je iznimno zahtjevan posao, a posebno je mukotrpan posao stvaranja fine, ali čvrste niti od listova agave. Veći komadi čipke nastaju pet do šest mjeseci, a svaki je unikat jer se ne izrađuju po šablonama, što je jedan od razloga zašto je hvarska čipka toliko cijenjena.
Klapsko pjevanje; UNESCO nematerijalna kulturna baština
Višeglasno pjevanje (tradicionalno a capella višeglasno pjevanje) izraz je kulturnog identiteta Dalmacije u cjelini, pa tako i otoka Hvara. Voditelj svake pjevačke grupe je prvi tenor, a zatim slijede nekoliko tenora, baritona i basova. Tijekom nastupa pjevači stoje u polukrugu.
Klapske pjesme lako je prepoznati po glazbenoj strukturi, melodiji, harmoniji i lirskom sadržaju. Najčešći oblici višeglasja klapske pjesme su troglasno i četveroglasno pjevanje. Stihovi su uglavnom ljubavni i kreću se od poetičnih, veselih, optimističnih i duhovitih do sentimentalizma.
Mediteranska prehrana; UNESCO nematerijalna kulturna baština
Tradicija zdravog načina života i gastronomije na otoku Hvaru seže stoljećima unazad. To je moguće zahvaljujući svježoj ribi, morskim plodovima, domaćem voću i povrću te vinu od osunčanog grožđa, koji imaju vrlo veliku ulogu generacijama u dalmatinskoj prehrani.
Mediteranska prehrana sastoji se od vještina, znanja, obreda, simbola i običaja vezanih uz sjetvu, žetvu, ribolov, uzgoj stoke, čuvanje, preradu, kuhanje, a posebno dijeljenje i konzumiranje hrane. Budući da se ova prehrana oslanja na poseban način života koji je u skladu s prirodom i korištenjem njezinih resursa, temelj je mediteranskog identiteta, te spoja mnogih kultura i utjecaja koji se kontinuirano prenose generacijama.
Mediteranska prehrana mijenja svoje osnovne sastojke prema sezonskim ritmovima, ali se oslanja na iste temeljne namirnice (riba, zeleno lisnato povrće, mahunarke, smokve, maslinovo ulje, svježi začini itd.) tijekom dugog razdoblja u povijesti.
Uz povezanost prirode i prehrane važno je istaknuti i socijalnu komponentu prehrane. Mediteranska prehrana naglašava važnost gostoprimstva, dobrosusjedstva, međukulturalnog dijaloga i kreativnosti, ali i stila života vođenog poštivanjem različitosti. Ima važnu ulogu u kulturnim prostorima, tijekom festivala i proslava, okupljajući ljude svih dobi i društvenih klasa.
Saznajte više: Mediterranean diet unesco
Suhozidi, nematerijalna kulturna baština UNESCO
Umijeće suhozida je vješta gradnja u kamenu koja se obično koristi za odvajanje zemljišnih parcela. Zidanje kamenim zidovima znači slaganje kamenja jedno na drugo bez upotrebe bilo kakvog spojnog materijala, osim ponekad zemlje. Mještani ga zovu “suhozid”. Suhozid je doista kulturni fenomen, biljeg mjesta stvoren ljudskim radom, koji u sebi nosi i vrijednost u ekološkom, materijalnom i krajobraznom smislu.
Vlasništvo nad zemljišnim česticama bilo je omeđeno suhozidima, često podignutim kamenjem koje je ručno uklanjano kako bi se oslobodili mali komadi tla za uzgoj, sadnju; suhozidi su stvorili obore za stoku, osigurali terase kako bi se spriječila erozija tla i obrubili staze duž otoka. Rečeno je da poljoprivredna područja naših otoka, priobalja i zaleđa nisu samo prazna mjesta: krajolik je obilježen kamenim zidovima koji zajedno sa selima čine jedinstveni prostor za rad i užitak. Krajolik s kamenim zidovima dio je našeg kulturnog identiteta i koji potvrđuje da pripadamo mediteranskom kulturnom krugu.
